Arhive oznaka: noć_vještica

ZAŠTO NAM SMETA NOĆ VJEŠTICA?

Dan je spomena na sve svece koji nisu našli posebno mjesto u kalendaru, Svi Sveti, ujedno dan spomena na naše pokojne. Mada je Dušni dan zapravo sutra. Ali takav je običaj. Uz većinu kršćanskih blagdana vezano je nešto europskog folklora, nerijetko sa jakim paganskim štihom, elementima koji su stariji od samog blagdana. Tako imamo zeca i šarena jaja vezane uz Uskrs, Valentinova srca i dan zaljubljenih, božićno drvce, vola, magarca, Gašpara, Melkiora i Baltazara uz Isusov rođendan… tu se ‘ukrcao’ i kokakolin reklamni djedica kojeg neki zovu Djed Mraz a drugi Santa Klaus. Odavno, ovi su folklorni elementi sasvim dobro uklopljeni i udomaćeni u slavljenju pojedinih blagdana. Nitko se na njih ne buni, ne postoji nikakva posebna odbojnost, ča ni prema likovima poput crvenog Kokakolamena, koji u robnim kućama slavi i potiče božićni konzumerizam. Nitko ga ne proglašava neprijateljem, sotonistom ili vražjom prevarom… Tek tu i tamo nježno će nas podsjetiti na činjenicu da duboka poruka Božića nije u sezonskim rasprodajama i Jingle-bells iritantnoj melodiji koja nas progoni iz trgovine u trgovinu, nego negdje duboko u hladnoj betlehemskoj pastirskoj kolibi…

halloween02
Svijeće za naše mrtve…

…ali samo oko jednog blagdana taj je folklor na udaru ‘pravovjernih’, prepoznat kao sotonizam, vražji plan, osuđen na zator i obznanjen kao neprijatelj Crkve i vjere. Zašto? Radi se o blagdanu Svih Svetih te Dušnom danu, 1. i 2. studenoga, danu kad se obilježavaju svi sveci izvan pojedinačnih blagdana kršćanskog kalendara, jednako kao i svi naši mrtvi… Uz ovaj blagdan vezan je folklor Noći vještica, izrezbarene bundeve itd, itd… Kako je ovaj, pretežito keltski folklor uglavnom preko anglogermanskog kulturnog kruga prešao Atlantik, te se posebno razvio u Americi, tako se kroz globalizaciju vratio iz Amerike i raširio se i po našim krajevima. I odmah izazvao podozrivost i odbojnost… Zašto? Zašto nas ne smeta zec, pisanice, zaljubljeni Valentin, darežljivi Nikola, okićeno drvce, sav taj folklor koji uglavnom ima jednako sumnjivo predkršćansko podrijetlo, ali nas smeta Noć vještica?

halloween01
Barem naučite kako se piše Halloween!!!

Vještice nisu likovi iz mitologije, nisu paganski folklor koji se ušuljao da kontaminira čistoću blagdana. Vještice su historijska činjenica, tamna mrlja na savjesti kršćanske Europe, žene koje su bile nevine optuživane, mučene i smaknjivane na grozne načine u razmaku većem od četiri stoljeća. Velike su dubioze oko broja žrtava ovog histeričnog progona, koje se u procjenama kreću od desetaka do stotina tisuća nesretnica, budući da o velikom broju žrtava ne postoji spomen niti dokumentacija. Hrvatska se doduše nalazi na margini glavnih žarišta ovih progona, ali ipak i ovdje su sačuvani dokumenti i imena više stotina ‘vještica’, koje gotovo redovito završavaju žive spaljene na lomači, uz opravdanu pretpostavku o velikom broju neevidentiranih. Tako se na primjer, spominju masovni seljački linčevi, o kojima nitko nije vodio zapisnike. Pored redovnih gradskih i županijskih sudova procese su vodili plemići s pravom mača, o čemu su također podaci manjkavi i sl.

halloween03
‘Halloweenska’ crkva u Kutnoj Hori

Procesi protiv ‘vještica’ započinjali su prema prijavi nekog ‘vjerodostojnog’ svjedoka, zavidne susjede, odbijenog udvarača ili konkurencije čiji je obrt išao slabije od nekog drugog, ili pak prema priznanju druge ‘vještice’ iznuđenom na mukama, odnosno stavljenog u usta u agoniji mučenja. Treći povod za pokretanje postupka bila je’opravdana sumnja’ da je jedna žena vještica. To je drugim riječima značilo da je dovoljno da babe počnu govorkati kako ‘ona ima vraga u torbi’, da se u tom kontekstu tri-četiri puta neko ime spomene pred nekim od gradskih dužnosnika, te da ju se počne pratiti i istraživati… Po istrazi krenuo bi proces, čime je sudbina nesretnica bila zapečaćena. Na ispitivanju na mukama na kraju bi priznala sve što su od nje tražili. Tortura se prema pravilu koristila za iznuđivanje priznanja tako da se osumnjičenika tri puta stavljalo na muke u ograničenom vremenskom trajanju. Ali to pravilo ne vrijedi za osumnjičene vještice: kod njih nije bilo ograničenja, tako da su na primjer nesretnu Križevčanku Magdu Herucinu na muke udarili dvadeset puta, dok nisu bili zadovoljni priznanjima. Na tijelu osumnjičenih kao fizički dokaz tražili su ‘đavolji pečat’, bilo kakav madež ili drugu oznaku, kakvu ima vjerojatno svatko, samo ako se traži! No čak i ako nisu našli, imali su i za to spremno objašnjenje: ‘đavo je sakrio pečat pod kožu da zaštiti svoju službenicu’.

Vještičji procesi u Hrvatskoj odvijaju se do zaključno 1758. Posljednja suđena, te naknadno prema odluci kraljice Marije Terezije oslobođena i rehabilitirana ‘vještica’ bila je spomenuta Križevčanka Magda Herucina. Prije nje, stotine žena u Hrvatskoj i deseci tisuća širom Europe završili su na lomačama, uz najbesmislenije optužbe. A progoni su kulminirali baš krajem 17. stoljeća, uz istovremeni procvat znanosti, otvaranja sveučilišta, pučkih gimnazija, znanstvena otkrića.

Noć vještica svakako nije najprimjereniji način da se obilježi uspomena na tisuće i desetke tisuća mučenica kroz protekla stoljeća, ali je jedini koji se danas prakticira. I danas zaziremo od ove mrlje na vlastitoj povijesti i radije volimo da se vještice ne spominju. Maskirani partijaneri koji s visokim šeširima i metlama plešu i luduju ove jedne noći doista nisu ni vražji plan ni sotonizam… Ako ima nešto sotonsko / sotonističko u vezi sa vješticama, onda je to đavolja knjiga Malleus maleficarum na temelju koje su se istraživale i ‘prepoznavale’ vještice, onda su to bezdušni sudovi koji su paklenim mukama i besmislenim optužbama uništavali i razarali obitelji, te sudili nevine osobe na mučeničku smrt…

Jeste li se zapitali, zašto nas doista smeta Noć vještica???