Arhive kategorije: utopia

2084

Danas je 11. rujna 2015., četrnaesta godišnjica NSP (novog svjetskog poretka). Na današnji dan prije 14 godina poginulo je mnogo nevinih ljudi. Svakog dana od tog dana (kao i prije) pogiba mnogo nevinih ljudi. Površnim praćenjem vijesti zaključujem da je bilo dana kada je poginulo više nevinih ljudi nego 11. rujna 2001. Na primjer između 13. – 19. srpnja 1995. Pa ipak, NSP počeo je 11. rujna 2001. Možda je počeo i dan kasnije, kada je jedna dobro plaćeni državni dužnosnik konačno ispravno okrenuo dopis koji je trebao potpisati. 

Do danas postoji mnoštvo verzija, više ili manje službenih ili začinjenih privlačnom aromom globalne zavjere, koje interpretiraju događaj, analiziraju uzroke, traže skrivene nalogodavce. Tako su razrušene dvije suverene i relativno uređene države kako bi se ulovio neki bradonja s turbanom. Ovaj čovjek umire više puta, iskapaju ga iz groba, stavljaju u mirno obiteljsko okruženje, pa ponovo ubijaju. Navodno je godinama prije umro od bolesti. Tu je i neuhvatljiva Al-Kaida, koja se u propagandne svrhe pojavljuje i nestaje poput kravljeg ludila. Doduše, Al-Kaida je mapetšou u usporedbi s novom organizacijom koja je u samo nekoliko zadnjih godina uspjela ono što naraštajima vrijednih terorista ranije nije uspjelo, utemeljiti impresivan državni teritorij na području nekoliko suverenih država itd. Bio je neki antipatični brko koji je bio relativno bezazlen, samo je volio mitinge na kojima se pojavljivao u odori i mahao dugim cijevima (kao što uostalom rade mnogi ljudi s malim pimpekima). No on nije bio kriv za ništa drugo osim kaj su ga Ameri mrzili. I zato su ga objesili. Kao i mnoge poslije njega. Tko je onda konačno dao nalog za rušenje WTC??? Stari su Rimljani utemeljili moderno pravo i moderne istražne postupke. Imali su metodu istraživanja koja je locirala najizglednijeg krivca u slučajevima kad je istraga tapkala u mraku: Qui bono? (Tko se okoristio?).

Nakon 11. rujna 2001. napisao sam jednu pričicu. Nepretnciozno futurističku, uz bestidno parafraziranje već u samom naslovu. Povodom ove godišnjice objavljujem ju ponovo:

2084

– Student Hallmas Tibor?
– Da, to sam ja…
– Sjećam te se. – osmjehne se profesor dobrohotno. Tibor je još zbunjeno stajao kod vrata i nelagodno u ruci gužvao omot s papirima. Profesor ga gestom ruke ohrabri da sjedne:
– Izvoli. Pregledao sam tvoj prijedlog za seminarsku radnju…
Tibor upitno digne pogled, ne usuđujući se glasno izgovoriti pitanje:
– …?
– Ma… reci mi… Što te toliko privuklo da baš obrađuješ ‘Posljednje razdoblje kaosa’?

IMG_1005_a

Nastavi čitati 2084