Heroj ili zločinac? – uz 618 godišnjicu Krvavog sabora križevačkog

Ovaj tekst napisao sam 1997-98. u vrijeme obilježavanja 600-godišnjice događaja kojeg hrvatska povijest pamti pod imenom Krvavi sabor križevački. Tekst je tom prilikom objavljen u zborniku znanstvenog skupa Celjski grofje: stara tema – nova spoznanja. U neznatno izmijenjenom obliku donosim ga danas u prigodi obilježavanja 618-godišnjice Krvavog sabora. Radilo se o krvavom obračunu između pristaša kralja Sigismunda i protukralja Ladislava Napuljskog, odnosno velikaša okupljenih u tzv. Hrvatskoj ligi. Obračun se dogodio u Križevcima, vjerojatno prigodom vijećanja kralja s hrvatskim i ugarskim staležima, a neposredno nakon tragične Nikopoljske bitke, odnosno ponovne pojave kralja Sigismunda “među živima”. lako se o događaju zna veoma malo, prema posljedicama je vidljivo da je to bila važna, ako ne ključna pobjeda kralja Sigismunda u mučnoj višegodišnjoj borbi za hrvatsko i ugarsko prijestolje. Tim događajem ujedno grofovi Celjski, konkretno Herman II., na velika vrata ulaze medu hrvatskougarske velikaše, te će do smrti posljednjeg, Ulricha, hiti najutjecajnija obitelj u Slavonskom kraljevstvu. Nažalost, i obilježavanje okrugle 600-godišnjice Krvavog sabora križevačkog, koje je bilo 1997. u Križevcima, još je jednom potvrdilo činjenicu da hrvatska povijesna tradicija, a pomalo niti historijska znanost naprosto ne vole Celjske. U tradiciji križevačkog sabora Herman je ostao zapamćen kao krvnik, izvršilac krvave spletke koju je zamislio Kralj sa svojim savjetnicima. Sljedećim prilogom nastojim malo rasvijetliti koje su okolnosti dovele do takve, potpuno iskrivljene povijesne slike.

Krvavi sabor križevački, velika kompozicija Otona Ivekovića u crkvi Svetog Križa u Križevcima. Postava ove slike na ovom mjestu, koja slijedi predaju o odvijanju Sabora u ovoj crkvi, u svijesti gledaoca izaziva utisak da gleda vjeran prikaz događajak oji se dogodio baš ovdje i baš koa što je prikazan. Koncem 14. stoljeća, crkva Svetog Križa bila je mala crkvica, u kojoj svakako nije držan sabor (što i nije dio tradicije Slavonskih sabora), budući je pregradnja i povećanje crkve uslijedilo tek tijekom 15. sotljeća.