Heroj ili zločinac? – uz 618 godišnjicu Krvavog sabora križevačkog

Ovaj tekst napisao sam 1997-98. u vrijeme obilježavanja 600-godišnjice događaja kojeg hrvatska povijest pamti pod imenom Krvavi sabor križevački. Tekst je tom prilikom objavljen u zborniku znanstvenog skupa Celjski grofje: stara tema – nova spoznanja. U neznatno izmijenjenom obliku donosim ga danas u prigodi obilježavanja 618-godišnjice Krvavog sabora. Radilo se o krvavom obračunu između pristaša kralja Sigismunda i protukralja Ladislava Napuljskog, odnosno velikaša okupljenih u tzv. Hrvatskoj ligi. Obračun se dogodio u Križevcima, vjerojatno prigodom vijećanja kralja s hrvatskim i ugarskim staležima, a neposredno nakon tragične Nikopoljske bitke, odnosno ponovne pojave kralja Sigismunda “među živima”. lako se o događaju zna veoma malo, prema posljedicama je vidljivo da je to bila važna, ako ne ključna pobjeda kralja Sigismunda u mučnoj višegodišnjoj borbi za hrvatsko i ugarsko prijestolje. Tim događajem ujedno grofovi Celjski, konkretno Herman II., na velika vrata ulaze medu hrvatskougarske velikaše, te će do smrti posljednjeg, Ulricha, hiti najutjecajnija obitelj u Slavonskom kraljevstvu. Nažalost, i obilježavanje okrugle 600-godišnjice Krvavog sabora križevačkog, koje je bilo 1997. u Križevcima, još je jednom potvrdilo činjenicu da hrvatska povijesna tradicija, a pomalo niti historijska znanost naprosto ne vole Celjske. U tradiciji križevačkog sabora Herman je ostao zapamćen kao krvnik, izvršilac krvave spletke koju je zamislio Kralj sa svojim savjetnicima. Sljedećim prilogom nastojim malo rasvijetliti koje su okolnosti dovele do takve, potpuno iskrivljene povijesne slike.

IMG_3601_aa
Krvavi sabor križevački, velika kompozicija Otona Ivekovića u crkvi Svetog Križa u Križevcima. Postava ove slike na ovom mjestu, koja slijedi predaju o odvijanju Sabora u ovoj crkvi, u svijesti gledaoca izaziva utisak da gleda vjeran prikaz događajak oji se dogodio baš ovdje i baš koa što je prikazan. Koncem 14. stoljeća, crkva Svetog Križa bila je mala crkvica, u kojoj svakako nije držan sabor (što i nije dio tradicije Slavonskih sabora), budući je pregradnja i povećanje crkve uslijedilo tek tijekom 15. sotljeća.

Nastavi čitati Heroj ili zločinac? – uz 618 godišnjicu Krvavog sabora križevačkog

Jedna bajka u kojoj su sasvim pogrešno optuženi neki hranidbeni lanci

Pokušajmo zamisliti jednu običnu svakodnevnu situaciju:
U našem gradu otvoren je novi market poznatog hranidbenog lanca. To, naravno u ovom gradiću nije prvi, niti drugi, možda osmi, deveti, ni sami ne možemo od prve procijeniti koliko ih zapravo ima. I nemamo nikakve potrebe podati se mentalitetu krda i sjuriti se na dan otvorenja u paklenu gužvu jer se nudi sve po, blabla, kako to već ide. Nemamo namjeru otići ni sutra, ni prekosutra. Konačno, do jučer smo sve bez teškoća nabavljali u ovih nekoliko postojećih, zašto ne nastaviti uhodanim stazama?

IMG_4453_a
Nastavi čitati Jedna bajka u kojoj su sasvim pogrešno optuženi neki hranidbeni lanci

Demografija – je li moja vrsta ugrožena?

Jučer smo sa zebnjom slušali u vijestima novi izvještaj Hrvatskog zavoda za statistiku, prema čijim podacima se u Hrvatskoj u protekloj godini rodilo manje ljudi nego što ih je umrlo. Točnije, godišnji mortalitet iznosi 13.000 hrvatskih duša! Grad veličine mojih dragih Križevaca izumro u samo godinu dana?! Strašno! A tome treba dodati (ili oduzeti) još i nepoznat broj onih, koji su, većinom fertilni i dobro školovani, napustili ovu državu, hvala Bogu, živi, ali najvjerojatnije zauvijek. A to samo zbog banalnog razloga što će negdje preko dobiti posao i za njega biti peterostruko i deseterostruko bolje plaćeni nego ako ostanu na djedovom ognjištu i skrbe da se ne ugasi. Koliki grad mladih i školovanih je prešao granicu da bi rađao male Dance, Nijemce i Amere??? Navodno nema točnih podataka jer ne postoji potpuna evidencija, ali samo podaci iz pojedinih branši govore da se radi o još jednom sasvim lijepom srednje velikom gradiću.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Zamislite da je za samo godinu dana izumro ovaj gradić…

Nastavi čitati Demografija – je li moja vrsta ugrožena?

Estetika srednjovjekovnog graditelja – korespondencija kao harmonija

Ono što je gore isto je onome što je dolje, a ono što je dolje isto je onome što je gore, jer je preoblikovanje čudesa ‘jedinstvene tvari’ svojevrsna tajna. I kao  što sve stvari proizlaze iz ‘jedinstvene tvari’ i to baš posredovanjem te ‘jedinstvene tvari’, tako isto sve te stvari rađa ‘jedinstvena tvar’, ali preko adaptacije.

                                                      Hermes Trismegistos

Suvremeni hamletovski tip, opsjednut racionalnim svijetom i eksperimentalnom metodom, sklon je vjerovati da je svijet ispravno protumačen tek tijekom posljednjih dvjesto godina, dakle kroz razdoblje razvoja kritičkih metoda znanosti. Ranije, kako dobro zna naš Hamlet, svijet je bio nejasno naslućivan i naivno tumačen kao koncentrične nebeske sfere, koje kruže, zaštićene ljuskom Firmamentuma, a što opet sve pluta usred božanskog Etera. Ova sličica, redovito oživljena s četiri vjetra, kitovima ili kornjačama, te raznim drugim čudesima “s onu stranu kraja Svijeta” zgodna je za protumačiti aktualni svjetonazor magijskog čovjeka, ali ostaje bez ikakvog odjeka u objektivnoj stvarnosti. Marljivim radom znanost je sve besmislice neprosvijećenog mitskog čovjeka gurnula na smetlište povijesti, a zauzvrat nam dala brojeve. Beskrajni kozmos, neizmjeran čak i kad ga mjerimo neshvatljivom mjerom svjetlosnih godina[1], za nas je prihvatljiva racionalna činjenica, nasuprot neukom tepanju i nagađanju svjetonazora zatvorenog Univerzuma planetarnih sfera, Firmamentuma i božanskog Etera. Astrologija nije drugo do mitskih simboličkih slika odapetih na nedostižno zvjezdano nebo, primjerenih predteleskopskom razdoblju, ali ne i nama, koji o svakoj, ma i jedva vidljivoj zvijezdi imamo najmanje deset brojeva. Jesmo li se kada zapitali kako je drevni kaldejac, samo pomoću vizirke i nagibnog kutomjera, uspio još prije milenija izračunati, ne samo točne putanje planeta, nego i tako sitne pomake kao što je precesija[2]. I zašto ih je zapravo računao? Zar je čovjek, toliko praktičan i racionalan, gubio ogromnu energiju i krajnje domete svog uma, na nešto što ustrajno nije imalo nikakvog stvarnog odraza u njegovu životu?

IMG_0035_a
Vučedolski ‘Orion’, najstariji europski kalendar sa prikazom simbola zvježđa i njihovog kretanja kroz godišnja doba, nakon otkrića postao svijevrsni simbol grada Vinkovaca, Gradski muzej Vinkovci
IMG_3713_ar
Zviježđe Orion nad Buzetom. Ovo zviježđe ima središnje mjesto u različitim kultovima, od Kelta, preko Egipta, pa do Vučedola.

Nastavi čitati Estetika srednjovjekovnog graditelja – korespondencija kao harmonija

APSURDISTAN ili Kratka povijest samostalne Hrvatske kroz jezične apsurde

Da je Hrvatska pomalo postala zemlja apsurda, dobro je poznato. Ponešto od toga naslijeđeno je od nekog prethodnog razdoblja, no naša je dobra praksa da nam je uvijek krivo nešto od prije, pa ima i zgodnih narodnih izreka, poput ‘Turci su svemu krivi’, ali i ‘Drumovi će poželjeti Turke’. I tako u nedogled… U našoj maloj domovini apsurda apsurdno je sve: pored najljepšeg mora na svijetu i Bogu ugodnog nastojanja Ministarstva da nam ugodi na sve načine, Hrvati ustrajno preziru more i odabiru provoditi ljeto u svojim neklimatiziranim stanovima na kontinentu, prepuštajući naše more postkomunističkim Česima, Mađarima, te kapitalističkim Nijemcima itd… Zemlja koja izumire i svake popise stanovništva dočekuje siromašnija za jedan srednje veliki grad, reklamira se kao ‘puna života’. I još je tu glupost neki mediokritet prodao za par milijuna našeg poreznog novca.

Plomin - grad koji umire
Hrvatska – puna života – Plomin – mrtvi grad

Nastavi čitati APSURDISTAN ili Kratka povijest samostalne Hrvatske kroz jezične apsurde

O holivudskim blockbusterima i hrvatskom političkom kiču

Kad bi me pitali, da u najkaćim crtama opišem, kako se živi u Hrvatskoj, mogao bih odgovoriti jednostavno: kao u Hollywoodu! Sve blockbuster do blockbustera! Najpopularnije su Igre gladi. Sve više i više nas sudjeluje u ovoj popularnoj igrici. Već prema razini koju smo postigli, igra se u Zavodima za zapošljavanje, Centrima za socijalnu skrb, Pučkim kuhinjama, oko odlagališta otpada i kontejnera (to je već za profurane veterane igre), a protivnici se izmjenjuju, dok nevidljivi gospodari Kapitolija ubacuju nove zapreke i protivnike.

IMG_0041_ya
Igre gladi – početnik

Nastavi čitati O holivudskim blockbusterima i hrvatskom političkom kiču

Urbana Istra

Istarski je krajolik prepoznatljiv kroz karakteristične konture gradova i gradića koji, kao prirodna geološka formacija krune vrhove brežuljaka i brda. Gusto posuti kontinentalnom Istrom, dosežući gotovo do same linije obale – gdje je demografska i urbanistička situacija ipak bitno drugačija – svjedoci su i biljezi minulih stoljeća i uzbudljivih, prečesto kobnih događanja širom Istarskog poluotoka. No gradovi i gradići istarskog zaleđa nisu samo ispisana knjiga povijesti ove regije, spomenik težnje za boljim i ljepšim životom, za sigurnošću i predahom iza tvrdih gradskih bedema: to je i jedinstven fosilizirani spomenik urbanizma, knjiga povijesti razvoja grada, knjiga koja obuhvaća stoljeća i tisućljeća od iskona grada do njegove degradacije.
Istra je regija visokog stupnja urbanog života, o čemu svjedoči i danas gusto posuta mreža povijesnih gradskih jezgri , očuvanih kroz stoljeća. Danas se na području Istarske županije nalazi deset naselja – područja, s administrativnim statusom grada , no taj je podatak manje važan, jer kriteriji za uspostavu grada prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, potpuno su drugi od onih kojima ćemo se ovdje baviti. Ovaj je zakon sa svojim kriterijima nov, podložan sadašnjoj situaciji, a ponekad i dnevnim (političkim) kriterijima, te ne odražava mnogo od urbane i urbanističke kulture i karaktera pojedinog naselja kroz stoljeća postojanja. I sâm pojam Istarske županije ne poklapa se s našim poimanjem regije Istre, te bi ovom popisu svakako trebalo pribrojiti Kastav i Opatiju. Činjenica da se na administrativnom području pojedinog grada nalazi i veći broj gradskih naselja – npr. na području Grada Buzeta nalaze se i Roč i Hum, a o urbanom karakteru naselja možemo govoriti i kod Vrha i Sovinjaka, dok se na području Grada Pazina nalaze i semiurbana naselja Beram, Lindar, Trviž – te da prave male metropole kontinentalne Istre, popu Motovuna, Grožnjana, Plomina ili Lovreča, danas nemaju status grada, jasno govori koliko se naši kriteriji razilaze od ovih rigidno administrativnih. Pa ipak, i ovaj popis gradova govori o natprosječnoj urbanoj kulturi regije Istre.

Buzet
Panorama Buzeta u središnjoj Istri

Nastavi čitati Urbana Istra

Trgovac sunčanim naočalama

sunset

Kratka priča bez konotacija

Jednog dana Trgovac sunčanim naočalama došao je u zemlju u kojoj je narod živio u Mraku. Trgovac sunčanim naočalama otvorio je svoju trgovinu, kao što je prije toga činio u mnogim Suncem osunčanim zemljama. I uvijek mu je posao išao dobro. Ali u zemlji u kojoj je narod živio u Mraku Trgovac sunčanim naočalama nije uspio prodati ni jedne naočale. Trgovac sunčanim naočalama potražio je agenciju za istraživanje tržišta. Ali u zemlji u kojoj je narod živio u Mraku nije bilo takvih agencija. Pitao je obične ljude zašto je tako.
– Ali gospodine, što istraživati u zemlji u kojoj je Mrak?
To je imalo smisla. Trgovac sunčanim naočalama je pitao dalje:
– Pa dobro, zašto ja ne mogu ovdje prodati ni jedne sunčane naočale? Ja od toga živim…
Nastavi čitati Trgovac sunčanim naočalama